Čl. 58. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18)

svoje obaveze, a to će nastaviti i u budućnosti, a obzirom da je sve zajmove primio od svog člana društva M., s time da rok dospijeća nije određen, već su zajmovi dani na neo graničeno vrijeme, te su ovi ugovori bili dostavljeni prvostupanjskom tijelu. Stoga je pogrešan zaključak tuženika da se radi o izra zito nelikvidnom društvu koje nije u mogućnosti podmiri vati svoje obaveze jer pri utvrđivanju činjeničnog stanja nije uzeta u obzir činjenica da tužitelj ima osigurano finan ciranje ovog projekta od strane svog člana društva. Predlaže sudu da održi raspravu i poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da sud spor riješi bez održavanja rasprave. Pred laže sudu odbiti tužbeni zahtjev. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ∑ ZUS (NN 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upo zoren u pozivu za raspravu. Na raspravi je opunomoćenica tužitelja u sudski spis priložila dokumentaciju tužitelja s Gradom i mjesnim odbo rom S., uz primjerak za tuženika, te zatražila trošak uprav nog spora u ukupnom iznosu od 1.036,90 € /7.812,52 kn. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostav ljenog u odgovoru na tužbu. Prema podacima spisa predmeta tuženik u obrazlože nju osporavanog rješenja navodi da je nesporno da tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2016. do sastavljanja zapisnika 9. siječnja 2020. nema oporezivih niti neoporezivih ispo ruka, pa je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je tužitelj neosnovano iskazao pravo na odbitak pretporeza od primljenih isporuka u tuzemstvu u razdoblju od 1. siječ nja 2016. do 31. listopada 2019., jer se iste odnose na ispo ruke usluga koje nisu obavljene za potrebe njegovih opo rezivih transakcija, tj. nisu zadovoljeni uvjeti iz čl. 58. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18) i čl. 131. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 79/13, 85/13 ∑ ispravak, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17 i 106/18). Obzirom na knjiženu pretplatu na računu PDV-a, te obzirom da nije donesena nikakva mjera zabrane korištenja

6

POREZNI VJESNIK 5/2023.