Čl. 58. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18)

koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe nje govih oporezivih transakcija. Odredbom čl. 131. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti. St. 2. navedenog članka Pravilnika propisuje da gospo darska ili druga djelatnost poreznog obveznika započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Pretporez sadržan u primljenim isporukama za početak poslovanja može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak pretporeza iz čl. 57. st. 2. Zakona. Ne može se ostvariti pravo na odbitak pret poreza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje nisu primljene u svrhu obavljanja gospodarske djelat nosti poreznog obveznika. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povri jeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, prvostupanjsko tijelo je u prvostupanjskom rješenju na temelju uvida u svu dostupnu dokumentaciju tužitelja, detaljno obrazložilo na koji način je utvrdilo tuži teljeve porezne obveze i na temelju kojih propisa, a tuženik je u cijelosti prihvatio kao valjane navedene razloge prvostupanjskog tijela, te je tuženik tužitelju dao upute kako postupiti u cilju pravilnog knjiženja, te se detaljno očitovao u odnosu na sve iznesene žalbene razloge, koji su ponovljeni i u tužbi, pa zaključke prvostupanjskog tijela i tuženika, i ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilne i ute meljene na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i uz pravilnu primjenu relevantnih propisa. Prema mišljenju suda, bitna činjenica koja je utvrđena u upravnom postupku je da tužitelj u razdoblju od 1. siječ nja 2016. do sastavljanja zapisnika 9. siječnja 2020. nema oporezivih niti neoporezivih isporuka, pa je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj neosnovano iska zao pravo na odbitak pretporeza od primljenih isporuka u tuzemstvu u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2019., jer se iste odnose na isporuke usluga koje nisu obav ljene za potrebe njegovih oporezivih transakcija, tj. nisu zadovoljeni uvjeti iz čl. 58. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Nadalje, tužitelj je dokazao da je u dugogodišnjem raz doblju bilo komunikacije s Gradom, te da je došlo do pro duljenja lokacijskih dozvola, ali nije dokazao da je u nave denom razdoblju bilo oporezivih transakcija, a što čini

9

SUDSKA PRAKSA