Značaj dobrovoljnog ispunjavanja poreznih obveza kroz sustav CRMS

2. Utjecaj na ponašanje poreznih obveznika

Poreznim je upravama koje primjenjuju strategiju upravljanja rizicima usklađenosti (CRM), općenito cilj potaknuti usklađenost, a ona se odnosi na spremnost i sposobnost poreznih obveznika da dobrovoljno ispune svoje porezne obveze, odnosno spriječiti neusklađenost. Kako bi učinkovito utjecale na ponašanje poreznih obveznika, porezne uprave moraju što bolje razumjeti i identificirati čimbenike koji utječu na njihovo pona šanje. U tom kontekstu povjerenje igra važnu ulogu. Porezne uprave koje primjenjuje sveobuhvatnu CRM strategiju, vjeruju da je (većina) poreznih obveznika spremna dobro voljno ispuniti svoje porezne obveze (usklađenost), što podrazumijeva da imaju povje renje u poreznu upravu. Poremećaji uzrokovani pandemijom COVID-19 izazvali su promjene u ponašanju poreznih obveznika, a porezne su uprave bile izložene velikim izazovima u ispunjavanju poreznih obveza. Zbog navedenih događaja porezne će se uprave morati prilagoditi poreznim obveznicima radi učinkovitijega upravljanja rizicima dobrovoljnoga ispunja vanja poreznih obveza. To podrazumijeva preispitivanje i odluku o pravoj kombinaciji mjera postupanja s obzirom na promjenjive okolnosti u kojima djeluju porezni obveznici i porezne uprave. 2.1. Ponašanje poreznih obveznika Kako bi se odabrao najučinkovitiji način postizanja optimalne razine dobrovoljnog ispunjavanja poreznih obveza, potrebno je uzeti u obzir ponašanje poreznog obveznika, uzroke takvog ponašanja i metode utjecaja na nj. Dakle, porezne uprave moraju anali zirati i identificirati što pokreće ponašanje poreznih obveznika u njihovu ispunjavanju/ neispunjavanju poreznih obveza. Istraživanja porezne usklađenosti i ponašanja poreznih obveznika počelo je privlačiti pozornost 1972. zahvaljujući istraživanju koje su proveli Allingham i Sandmo. Hipoteza njihova modela bila je da porezni obveznici donose racionalne i ekonomične odluke o plaćanju ili izbjegavanju poreza na temelju izračuna rizika otkrivanja i kažnjavanja utaje poreza. Stoga su istraživači zaključili da veći rizik od otkrivanja i/ili veće sankcije dovode do manje utaje poreza. Na temelju toga porezne uprave počele su upotrebljavati takozvane ≈strategije odvraćanja« (u kojima su tradicionalni provedbeni instrumenti, tj. revizije i sankcije, imali važnu ulogu) za rješavanje rizika usklađenosti. Istraživanja u kasnijim godinama pokazala su da ponašanje poreznih obveznika nije bilo tako ekonomično i racionalno kao što se pretpostavljalo. Čini se da same strategije odvraćanja ne mogu učinkovito postići željene razine usklađenosti za sve porezne obvez­

2

Porezni vjesnik 11b/2023